In memoriam Andreju Jakušu (1928.-2021.)

Gotovo da nema osobe koja je povezana sa glazbom u Zadarskoj županiji, a da nije čula za maestra Andreja Jakuša poznatog muzikologa, legende hrvatske tamburaške glazbe. On je bio čuveni i društveno priznati glazbeni pedagog koji je više od pedeset godina aktivno djelovao na polju hrvatske glazbene umjetnosti, a gotovo isto tako dugo unutar zadarske regije. U svojoj bogatoj pedagoškoj, glazbenoj i društvenoj praksi, svojim predanim radom odgojio je čitave generacije, na stotine i stotine mladih glazbenika, od kojih su mnogi postali profesionalni glazbenici.

Njegova zasluga očitovala se kroz okupljanje mnogih mladih unutar tamburaških, harmonikaških i mandolinskih orkestara te pjevačkih zborova koje je u svojoj dugoj glazbenoj karijeri osnivao i vodio. Naučio je notama i opismenio i one koji nikada nisu sanjali da će zasvirati ili da imaju sluha za glazbu.

Rođen je 21. studenog 1928. u Radošu kod Iloka, osnovnu školu je pohađao u Iloku i Splitu, a glazbenu naobrazbu stekao je u Zagrebu. Nakon mature na učiteljskoj školi u Splitu došao je u rodno mjesto Radoš za ravnatelja osnovne škole. Tu je osnovao prvo kulturno umjetničko društvo, tamburaški sastav, folklor i dramsku sekciju, te je organizirao čitaonicu. Poslije je u osnovnoj školi u Šarengradu također osnovao knjižnicu, čitaonicu i kulturno umjetničko društvo. Ondje je predavao glazbeni odgoj i vodio pjevački zbor. Potom je upisao i završio izvanredni studij glazbene umjetnosti u Zagrebu. Zatim je kao ravnatelj osnovne škole također organizirao kulturno umjetnički rad u Jelisavcu u Slavoniji.

Pred 53 godine njegovim dolaskom na prostoru Zadarske županije otvorene su nove glazbene stranice. Ponajprije je 1968. u Posedarju osnovao i razvio veliki Tamburaški orkestar "Braća Ribar" s kojim je postizao srebrne i zlatne plakete na nacionalnom festivalu tamburaške glazbe, a osvojio je prvo mjesto na susretu nacija u Stuttgartu. S Posedarcima je snimio tadašnju Stereo-long-play ploču u izdanju Jugoton-a Zagreb. Uspjesi koje je postigao s posedarskim tamburašima bili su podloga za razvijanje Seminara za tamburaške orkestre u Zadarskoj županiji. Istovremeno je razvio tamburaški orkestar u Starigradu, a u Novigradu je uz tamburaše vodio i harmonikaški orkestar. Potom je započeo s tamburaštvom u srednjoj glazbenoj školi Blagoje Bersa u Zadru. Iza toga je uspješno poučavao u glazbenoj osnovnoj školi Veljko Vlahović u Zadru, s čijim  je tamburašima također postizao vrhunske rezultate. 

Glazbenici koje je vodio, pod njegovom dirigentskom palicom osvajali su visoka priznanja te je u velikoj mjeri pridonio razvoju i njegovanju glazbene kulture u Zadarskoj županiji. S nekima, primjerice tamburašima iz Posedarja, Zadra i harmonikaškim orkestrom iz Novigrada i naposljetku iz  kraljevskog Nina postizao je najsjajnije uspjehe ne samo u lokalnim i regionalnim okvirima nego na nacionalnoj razini i u inozemstvu.  

Andrej Jakuš je istaknuto ime u organizaciji Ljetnog i zimskog seminara za dirigente tamburaških orkestara i malih sastava u Posedarju i Zadru tijekom niza od pet godina, Festivala pjevačkih zborova Hrvatske i Smotre kazališnih amatera regije. Sudjelovao je u organizaciji redovitih godišnjih susreta učenika u okviru predstavljanja izvanškolskih aktivnosti, iz čega se kasnije razvila Smotra literarnog, dramsko-scenskog i novinarskog stvaralaštva pod nazivom Lidrano.

Pored glazbenog djelovanja važno je razdoblje njegovog rada kao tajnika Saveza kulturno umjetničkih društava za sjevernu Dalmaciju u koje vrijeme je uspješno nastavljao s pojedinim smotrama i manifestacijama. Prema nekim tumačenjima to je bilo najslavnije vrijeme kulturnog amaterizma Dalmacije. 

Taj je zaljubljenik u tamburicu, svojim požrtvovnim radom postavio temelje i razvio tamburaštvo u Zadarskoj županiji.

Andrej Jakuš je jako puno davao, uvijek je ustrajno započinjao rad od prve glazbene note, pa iako se svojim godinama nalazio u zlatnoj dobi, mnogi su mu mogli pozavidjeti na ogromnoj energiji i ljubavi koju je ulagao u poučavanje mladih na području glazbene kulture.

Početkom Domovinskog rata maestro Jakuš otišao je u zasluženu mirovinu. Umjesto da odmara tada je u svibnju 1994. počeo s aktivnostima podučavanja tamburice u kraljevskom gradu Ninu. Ovaj izvrstan glazbeni pedagog stvorio je čuveni tamburaški orkestar KUD-a "Branimir" iz drevnoga Nina. I od tada je započelo njegovo novo uspješno razdoblje tamburašog glazbovanja. 

U Ninu, gdje je tamburaška glazbena kultura posebno bila izražena  u 19. st., početkom i sredinom 20. st., njegova je ustrajnost bila izuzetno plodonosna. Zbog prethodne tradicije, tamburica je brzo zauzela važno mjesto i u srcima i u domovima mladih iz drevnoga grada. Samo u Ninu osposobio je više od dvjestotinjak mladih glazbenika s kojima je diljem domovine i Europe prezentirao hrvatsku glazbenu kulturu. Pridonio je tako i turističkoj promociji Najstarijeg hrvatskog kraljevskog grada, Zadarske županije i lijepe naše domovine Hrvatske. Ninski tamburaši pod njegovim su vodstvom dobili mnoga priznanja i diplome, visoke nacionalne nagrade, poput zlatnih plaketa na festivalu hrvatske tamburaške glazbe, a snimili su kasetu i CD s klapom Intrade iz Zadra.

I kada se zbog poodmaklih godina povukao, ovaj neumorni entuzijast, u svojim zlatnim godinama darovao je svoje znanje ostavši povezan sa svojim Branimirovcima, kao aktivan savjetnik voditelja svojih ninskih tamburaša.

Maestro Jakuš osobno je primio mnoge nagrade i priznanja. Najposebnija je nagrada Zlatna tamburica koju je dobio 2007., što se smatra glazbenima Oscarom na polju tamburaške glazbene umjetnosti. Podjednako je značajna dodijeljena nagrada za životno djelo Zadarske županije kao istaknutom glazbenom pedagogu, za ustrajan i osebujan glazbeni i pedagoški rad te izniman njegov doprinos na polju tamburaške glazbe na nacionalnoj razini iz 2014. godine. 
                                            
Ovaj veliki prijatelj glazbe bio je još veći prijatelj djece i mladih na koje je prenosio što je više moguće glazbenoga znanja za čitav život, jer kako je znao reći: "Glazba ih oplemenjuje. Glazba je najbolja i najljepša umjetnosti. I stanka u glazbi ima svoju razložnost jer tišinom čuva zvuk ispred sebe."Andrej Jakuš je to jako dobro znao i znao je što ostavlja djeci koja će ga se vazda sjećati. I nakon kratkog opisa u ogromni doprinos muzikologa Jakuša stječe se uvid nemjerljive zahvalnosti svih onih koji su ga poznavali i s njime blisko surađivali. 

U oproštajnom govoru bliska suradnica maestra Jakuša i autorica ovog teksta, između ostalog, uputila mu je ove riječi: 

"Hvala ti dragi profesore što si bio uzor kako predanim radom do razine perfekcionizma i upornim stremljenjem prema najsjajnijim glazbenim izričajima postići visoke rezultate, a time si nadahnuo mnoge od nas. Davao si nam poruke da ovaj svijet može biti bolji samo ako se potrudimo i damo najbolje od sebe. Tvoj je predani rad posijao sjeme koje je već dalo velike plodove, a zadužio si svojim radom u gradu Ninu i buduće naraštaje. Najsnažniji tvoj govor bila je glazba, glazba koja je govor ljubavi i koja oplemenjuje. U našim si životima sjajna krijesnica koja pokazuje put istinskog rada i velikog uspjeha. Vrijeme provedeno s tobom nosi prekrasne uspomene utisnute u naša srca. Ovo je dragi naš profesore rastanak s tobom u tjelesnom smislu, ali u onom duhovnom smislu rastanak ne postoji. Ti živiš i dalje u našim srcima, našoj duši i tvoj se predani rad kroz nas nastavlja."

Andrej Jakuš, bio je samoprijegorni učitelj glazbe, čiji tragovi ostaju vječno zabilježeni u knjizi glazbene umjetnosti lokalnih zajednica Zadarske županije kao i u povijesti hrvatske tamburice.

Unutar Zadarske županije osnovao je i uspješno vodio tamburaške orkestre (TO) poredane prema godinama osnutka:
1.    TO OŠ "Braća Ribar“ Posedarje (1968.)
2.    TO OŠ "I. Milovac" Starigrad-Paklenica (1972.)
3.    TO OŠ "V. Vlahović" Zadar (1973.)
4.    TO Đački dom SŠ Zadar (1976.)
5.    TO i Harmonikaški orkestar "B. Anzulović" Novigrad (1976.)
6.    Mandolinski orkestar u Bibinju (1984.)
7.    TO u Nadbiskupiji Zadar (1987.)
8.    TO KUD-a "Branimir" Nin (1994.-2009.)
9.    TO KUD-a "Sv. Ivan" Vir (1998.)
10.    TO KUD-a "Sunce" Poličnik (1999.)

Tekst: dr. sc. Marija Dejanović  
 

Uručenje nagrade profesoru Andreju Jakušu