Veliku dvoranu Hrvatskog sabora kulture tijekom dvodnevne likovne radionice, 26. i 27. listopada, 2024. godine, naslova „Jesen u akvarelu“ polaznici su obojili bojama jeseni od kojih tu nije bilo samo smeđih tonova, već onih oku neuhvatljivih ružičastih, crvenkastih pa sve do ljubičastih i plavih.
Radionicu je vodila akademska slikarica Olena Sokolovska koja je zakonitostima slikanja u tehnici akvarela podučila naša 23 polaznika, ali i pomogla da svojim već zavidnim talentom kreiraju doista impozantna djela.
Prvi dan radionice, voditeljica je polaznicima predložila jesenju temu vječnog parka Zrinjevac u Zagrebu koji u svako godišnje doba obiluje bojama i raskoši, a posebno u ove jesenje dane. Osim slikovnog prijedloga teme Olena Sokolovska je svim polaznicima omogućila i video uradak tehnike skiciranja teme, postavljanja predloška te praktični dio razvoja teme u svekolike popularnoj metodi „korak po korak“. Uz vježbe slikanja tehnikom „mokro na mokro“ (mokra boja – mokri papir) i slikanja pomoću „oduzimanja boje“ završili smo prvi dan radionice.
U nedjelju su polaznici nastavili akvarel bojama kreirati djela po predlošku krajolika, baš onako kako svaki od njih vidi jesen u zadanoj temi. Dvorana je prštala bojama, njihovim kombinacijama, razvijanjem pokazanih tehnika prvoga dana. Potezi kistovima bili su ujedno detaljni i smioni, krhki i hrabri, grandiozni ali i oprezni, a sve uz posvećeno vodstvo i sugestije voditeljice. A sve to je ishodilo doista impresivnim djelima naših polaznika čije radove možete pogledati ovdje ali i na našim društvenim mrežama.
Koje boje jeseni odabrati kad ih je toliko puno?
Kako su polaznici završavali sa svojim radovima, vrijeme im je dozvolilo da svježe naučenim tehnikama kreiraju i neke druge teme te tako isprobaju nove vještine, na veliko zadovoljstvo same voditeljice i cijele grupe.
Radionicu smo završili dodjelom potvrda o sudjelovanju koja je uručila Olena Sokolovska te iskoristila prigodu svakom polazniku dati i svoj osvrt na individualan rad uz riječi hvale i potpore, tako potrebne svim umjetnicima jer najveća je ona kritika koju imamo na vlastiti rad. Baš iz tog razloga, još jednom se potvrdila činjenica da su ovakve radionice prijeko potrebne, da se na njima sudjeluje sa velikim iščekivanjem i žarom, da se radi predano i strastveno i da završava u očekivanju novog susreta.
Puno se radilo, ali se dobila i potvrda
.jpg)
.jpg)
.png)