Razglednica 5 kulturno-umjetničkog amaterizma Republike Hrvatske održana je u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu u nedjelju, 10. travnja 2016. u organizaciji Hrvatskog sabora kulture, pod pokroviteljstvom predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović. Razglednica 5 predstavila je ponajbolja ostvarenja kulturno-umjetničkog amaterizma RH s manifestacija od državnog značaja u organizaciji ili pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora kulture u 2015. godini, a u nastavku pročitajte najbolja književna ostvarenja hrvatskih zavičajnih književnika nagrađena u 2015. godini, čiji su autori također predstavljeni u programu ovogodišnje Razglednice.
PROZNO STVARALAŠTVO
PLAKETA „IVO KOZARČANIN“ ZA PROZNO STVARALAŠTVO:
GORDANA BURICA, Otok Šolta, Nečujam: DominaPLAKETA „IVO KOZARČANIN“ ZA PROZNO STVARALAŠTVO MLADIH AUTORA:
NINA LEKIĆ, Zagreb: PobjedaDRAMSKO STVARALAŠTVO
PLAKETA „KALMAN MESARIĆ“ ZA DRAMSKO STVARALAŠTVO:
STJEPAN ŠKVORC, Belica: Pekel v hiži* Prozni i dramski radovi hrvatskih zavičajnih književnika dostupni su za preuzimanje i čitanje na dnu stranice zbog nemogućnosti prezentacije u programu Razglednice 5
POEZIJA*Poetski radovi bit će interpretirani u programu Razglednice 5PLAKETA „MIHOVIL PAVLEK MIŠKINA“ ZA PJESNIŠTVO NA KNJIŽEVNOM STANDARDU:NADA RAPP, Zagreb: Miris pokošene traveMiris pokošene traveSvjež miristek pokošene travedomami me do prozorai umjesto uskih tratinavidim opet staro Trnje:Kratke uličicei kućice s vrtovimaraskošne cvjetove ljubičastih magnolijai nježne pastelne boje voćakaI žalimza širokim vidicimana sve straneod jednog do drugog savskog mostado Nebodera na Trgui Katedralei obrisima tamnog Sljemena.I moji su vidicibili otvoreni putovi mladosti.Sadasamo miris pokošene travei stari orahs mladim lišćemvraćaju me mislimau mlada vremenak meni nekadašnjoj.PLAKETA „MIHOVIL PAVLEK MIŠKINA“ ZA DIJALEKTALNO PJESNIŠTVOŠTEFANIJA LUDVIG, Dubravica: Gda bi se leta vrnulaGda bi se leta vrnula
Gda bi se prežmikana pretekla leta
dokuturati nuzaj k meni mogla
da bi znova počela
svoje živlenje po novem krojiti
Nebi več ostavila niti skrajčec
podravske rodne grude nikomu
niti zipku škroplivu od moje Drôve
Nigdar več nebi štela
od doma rodnoga drugam nekam prejti
zapustiti hižu kak bogeču staricu prignjenu
Niti za kakve peneze več vu tuđini
svoju nostalgičnu bol trpeti
Srcu navek fali
topli kut vu hiži
prfka korica kuruznuga kruha za cuclati
lepa kajkavska reč koja ti dušu grije
sprhnjeni pocek nek je tvoj
samo da nabuš več bil tuđi slugaOd srca bi svoju zemlu orala i sijala
Tu se meni šume v zelenim kiklami njišeju
pole zlatorodno i ledine dišeče počivaju
nebo čisto kak plavo morje se glanca
sonce žareče kaj se budi i skrivle
nuz kalničke brege kak zrela naranđa
i vračljivi se veter furt kak pastir šečeVu zimi gda gliboki beli sneg curi
natiščeju se trogi od dečice vesele
Moja bi duša navek srečna tu bila
na zimski beli ponjavi
gde su nam rulili i hukali
vu zmržnjene ručice
babice i dedeki naši stori
