Međunarodni dan plesa obilježava se od 1982. godine na inicijativu Međunarodnog plesnog odbora (IDC) u sklopu Svjetskog ITI (International theatre institute) centra. Jedna od glavnih zadaća IDC-a je stvaranje okvira za dijalog i suradnju svjetske plesne zajednice te promicanje plesne umjetnost i jačanje njenog kulturnog i političkog položaja.
Kao dan posvećen slavljenju plesa odabran je 29. travnja, u spomen na jednog od najvećih plesnih reformatora Jeana Georgesa Noverrea, začetnika modernog baleta.
Autor međunarodne poruke je Mihail Barišnjikov, plesač i koreograf – Latvija / SAD, a hrvatske poruke Andreja Jeličić, baletna pedagoginja i teoretičarka. Hrvatski sabor kulture u prigodi obilježavanja Međunarodnog dana plesa posebno zahvaljuje svim svojim dugogodišnjim suradnicima i članicama koje se bave plesom.
Međunarodna poruka
Često se kaže da ples može izraziti neizrecivo. Radost, tuga i očaj postaju vidljivi; otjelovljeni izrazi naše zajedničke krhkosti. Pritom ples može pobuditi empatiju, nadahnuti na dobrotu i potaknuti nas da poželimo liječiti, a ne štetiti.
Pogotovo danas – dok stotine tisuća trpe ratove, podnose politička previranja i dižu glas u znak prosvjeda protiv nepravde – iskreno promišljanje je važno. Velik je to teret za tijelo, za ples, za umjetnost. No ipak je umjetnost još uvijek najbolji način da oblikujemo ono neizgovoreno, a za početak se prvo zapitajmo: Gdje je moja istina? Kako odati počast sebi i zajednici? Kome odgovaram?
Prevela s engleskog: Ivana Ostojčić
Hrvatska poruka
Ples male djece je čista životna radost.
Plesanje nas, velikih, odraslih ljudi također može biti radost. Može biti prepuštanje ritmu tijela i glazbe, buđenje unutarnjeg bića vedrog, mudrog, ponekad senzualnog. Plesom se možemo povezati – uroniti u ritam grupe, ukorijeniti se u zajednici, a možemo i od svega pobjeći, u plesu naći zaborav.
Ples za nas odrasle biva i profesijom. To nam je posao, naporan rad, od njega živimo. Istražujemo ga i opisujemo, analiziramo i zapisujemo, konstruiramo i dekonstruiramo, beskrajno vježbamo i usavršavamo. Plesanje je ozbiljna stvar. Njime možemo poučavati i odgajati: za ples, za život. Plesom se može iscjeljivati.
Danas, kada epohalni ples smrti i nasilja, novu, barbarsku Pirihu koreografiraju starci opsjednuti moći uvlačeći u nju cijele zemlje i narode, i kada nas zaglušno kuckanje milijuna tipkovnica i teški bruj „pametnih“ strojeva sustavno obezumljuju, obezvoljuju i odtjelovljuju – ples (p)ostaje pokret otpora. Plesanje je danas za hrabre.
Plešite. Sami i s drugima. Plešite svjesno i s namjerom, strastveno, kontemplativno, s ljubavlju. Plešite.
.jpg)
