HSK kalendar akcija HSK katalog izdanja novosti kontakt
Kazalište
 
Zborska glazba
 
Mali vokalni sastavi
 
Puhački orkestri
 
Suvremeni ples
 
Folklor
 
Pisci amateri
 
Međunarodna kulturna suradnja
 
Natječaji za nove skladbe i obradbe
 
Srodni linkovi
 
   


HRVATSKA PORUKA ZA SVJETSKI DAN PLESA
29. travanj 2003.

Pripremajući se za proslavu dvadesete obljetnice festivala Tjedan suvremenog plesa i mnogih drugih manjih i većih kako kolektivnih tako i individualnih jubileja odgovoriti na pitanje što je ples čini se jednostavnim… ali prvi pokušaji odgovara postaju sve nerazgovjetniji…
Zašto toliku važnost polažemo plesu - jučer, danas…čak i u trenutcima kada nam se čini da postoje puno veće, značajnije stvari…Gledajući unatrag s koliko smo se žara pripremali za svaki nastup, korak…kolika je bila anticipacija budućih ostvarenja, kolika nadanja da bi svaka gesta donijela jedan pomak u drugačiji, noviji, bolji….i unatoč protoku vremena, novih lica, prekrasnih i trajnih, uspješnih i manje uspješnih djela…onih upisanih u povijest kako i onih koje zaboravismo…i nadalje se susrećemo s istim problemima i istim izazovima kao prije 20 ..prije 40…prije gotovo sto godina na ovim prostorima….. ništa se promijenilo nije….vrijeme ovdje kao da stane…generacije dolaze i odlaze…a problemi nisu samo naši danas i ovdje…
Možemo li učiniti išta da budućnosti ostavimo u zavjet drugačiju bolju viziju svijeta oko nas u kojem ples može živjeti i biti život… možda ako onima koji imaju moć odluka u svojim rukama pojasnimo zašto je ples značajan…
Što to jest ples…da li uopće negdje postoji odgovor a da nije enciklopedijski?
Ples, ples, ples…da li je to tijelo koje misli, ili je to tijelo koje se prepušta lagodnosti trenutaka i užicima vremena, da li je to ona tjeskoba osjećaja iskakanja iz kože…ili je to neko božansko stanje kojim se izdižem iznad svakodnevnice…svakako pokušaj strukturiranja misli…pokušaj stapanja vremena i tijela u prostoru stvarajući ritam uvijek novi, drugačiji, unikatniji…ili pak odjek anarhije i pobune protiv uspostavljenih pravila i uvriježenih normi …paralelizam i dupliciranje … univerzalnost komunikacije koja ne traži nikakvo posebno pojašnjenje…Ples, ples, ples…koja li mu je svrha… da li neka opsesija, religija….zašto iznova tolika važnost toj i takvoj mogućnosti izričaja…što nam to donosi ples u trenutku kada je svijet okrenut ratu, kada razum zauzima mjesto u magarećoj klupi…
Svakako je to trenutak kada svaka ma i najmanja kretnja odjekuje tim snažnije jer ples je i trzaj, i plač jednako kao nedužni dječji smijeh…u svakome je slučaju nešto drugačije svakome na ovom svijetu a opet, univerzalni jezik sporazumijevanja ostaje i jeste kretnja…sada i uvijek…ples je ples je ples…

Mirna Žagar