IZVJEŠĆA s 10. Susreta hrvatskih folklornih ansambala

Hanibal Dundović - Vesna Zorić - Mihael Ferić

Hanibal Dundović 

Ovogodišnji sistem smotri završio je finalnim programima u Čakovcu. Može se pretpostaviti da su na pozornici prodefilirale najbolje grupe, trenutno sa svojim najboljim točkama, stoga ono što smo vidjeli zaslužuje i svoj komentar. 

Na završnoj priredbi nastupilo je 11 grupa, svaka sa po dvije točke, po jedna prvog i drugog dana. Najavljena 12-ta grupa Folklorni ansambl Broda nije se pojavila u Čakovcu. Program se odvijao u redu, uz najavu. Iz tehničkih razloga u jednom dijelu programa došlo je do zamjene redoslijeda i naš ovdje iznesen odgovara onome što se u dvorani događalo. Publika je oba dana ispunila dvoranu.

ORGANIZACIJA. Koliko imam uvida, organizatori/domaćini bili su uzorni i čovjek se samo može pitati da je nekim slučajem on u toj ulozi, bi li mogao dosegnuti ovu razinu organizacije (efikasnost, ljubaznost, prisnost, itd.) odn. barem se tome približiti. Stoga bih se iskreno želio zahvaliti svima koji su u pripremama i realizaciji priredaba sudjelovali. Kao čovjek koji je u svojoj praksi imao prilike organizirati slične priredbe, dobro znam koliko truda, vremena i živaca stoji iza najmanje takve priredbe. A satisfakcije nakon, moram reći, ne opravdavaju uvijek uloženi trud. 

Ovdje mogu govoriti samo o onome što sam pred sobom vidio na sceni i oko nje, a to je s pozicije stručnog povjerenstva jedino i važno. 

DVORANA. Šteta što se bar za “finale” umjesto u sportskoj dvorani program nije mogao odvijati u dvorani Centra (Doma) za kulturu, čime bi se riješili svi važniji problemi, a to bi još poboljšalo ionako visoku razinu programa. 

RASVJETA. Najveći nedostatak bio je pomanjkanje rasvjetnih tijela (reflektora), jer stropno svjetlo dvorane je zapravo radno svjetlo (za publiku, tehničko osoblje, sportaše) i ono nije dovoljno. Montiranje samo dva reflektora, po jedan sa svake strane, predstavljao bi prihvatljivi minimum “scenske rasvjete”. Rado vjerujem kako je organizator poduzeo sve što je mogao, ali možda se ovo ipak moglo učiniti. 

A posljedica pomanjkanja minimuma scenske rasvjete bila je da smo gledali izvođače tamno sivih lica poput zemlje, da su kostimi (nošnje) bili lišeno svake boje, da je pomanjkanje dovoljnog broja luxa publiku lišilo normalne vidljivosti. Ovaj nedostatak bio je prisutan pogotovo prvog dana kada se priredba odvijala navečer. Slijedećeg dana priredba se odvijala tokom prijepodneva, pa je dnevnog svjetla (s krive strane, odostraga) uz ono stropno, koliko-toliko bilo.  

Dobra AKUSTIKA od sportske dvorane ne može se ni očekivati. Takve dvorane doduše često se koriste zbog svog prostranstva i broja sjedala, ali uz pomnu tehničku pripremu. Neki pjevni nastupi u okviru plesnih točaka bili su ovdje time bitno oštećeni. I ono što se uvijek tada događa: ono što je slabije u programu, bilo bi slabo (slabije) i u boljim uvjetima, a ono što je bilo dobro bilo je time jako oštećeno. Ipak, ponavljam, bio je to manji nedostatak. 

Za finalni program u Čakovcu sa sigurnošću se može reći da je bio jedan od boljih zadnjih godina. Nešto preciznije, osim jedne grupe koja nije spadala u taj program, veći dio bio je korektan i prihvatljiv, te je predstavljao “zlatno prosjek”, pa i više od prosjeka, a jedan dio po svojem konceptu i izvedbi približavao se vrhovima amaterske folklorne plesne umjetnosti. U procesu koji ne ide brzo i preko noći, grupe pokazuju sve više pjevnosti. One grupe koje su više radile na pjevanju pokazale su i veći uspjeh.

Subota, 18. listopada 2003. u 18 sati

1. KUD Seljačka sloga – Donja Dubrava
- pjesme i plesovi Međimurja

Uvodna ženska pjesma (Međimurje kak si lepo…) dobro intonirana.
Šetni korak uz pjesmu, ovdje nešto slabiju, treba biti naglašeniji. Šetna kola susrećemo pogotovo u Sjevernoj Hrvatskoj i ona se često u KUD-ovima izvode mlako, neodređeno, pa i pomalo “šepavo”, što kvari ukupan dojam nastupa. 
Ples uz unisonu pjesmu nedovoljno je angažirano izveden, sve je “tiho” i prigušeno, uopće malo je tu plesnoga, nema dovoljno pravog folklornog vitaliteta. Ipak, čardaš na kraju točke živahan uz dobru vrtnju četvorke.  Kod muzičke pratnje “beglajt” prejak na razglasu.

2. KUD “Kvadrilja” – Trogir
Trogirska kvadrilja 

Parovni ples u ¾ taktu, stilski određen dobro je izveden. Grupa ovdje pleše “svoje” plesove, no dobro znamo da to koji put ne mora ništa značiti.

3. KUD “Ljudevit Gaj” – Mače
Izvor voda izvirala
- pjesme i plesovi Bilogore 

Pjesma u velikom kolu korektna.
Ples u dve lese uz pjesme “….. bili jednu uzeli?” (dječji) popunjava duljinu izvedbe. Drmeš uz podbijanje dobar. Dučec u raznim formacijama poletan. 

Pjesma “Oj, lane, milo lane” najviše vezana za Podravinu, pojavljuje se i ovdje. Završni ples uz pjesmu “…. Garava otvori mi vrata”, uz vrtnju i pocikivanje živahan.  

Plesni dio točke dobar i poletan. Pjevni dio, a ima ga dosta, nedovoljno precizno intoniran.

4. KUU “Veseli Međimurci” – Čakovec
Kiša pada
- plesovi Posavine

Korak u “drmešu” na dvije noge ipak manje tipičan (onaj na “jednoj” češći) i treba ga prikazati kao varijantu.
Uz pjesmu “Kiša pada”slijedi življi dio točke s udarcima obje noge napred-natrag i promjene tema. Sve do samog kraja uz plesnu figuru četvorke u vrtnji “leptir”, izvedeno vrlo živahno.

5. KUD “Petar Preradović” – Đurđevac
Na kraj sela kolo igra
- pjesme i plesovi Podravine

Razni plesni elementi od mimičke igre rukama do “podbijanja” izvedeno vrlo uvježbano i s potrebnim žarom. 

I ovdje susrećemo figuru “leptir” koju počinjemo viđati u točkama različitih regija, pa se to već može prihvatiti kao svojevrsno “opće mjesto” koreografiranja u svakoj točki gdje snažna vrtnja to omogućuje.

Dobra pjesma se ovoga puta slabije čula nego u Koprivnici, no tome je razlog slaba akustičnost sportskih dvorana.

6. KUD “Zvir” – Jelenje
Istarski plesovi

Uvodna pjesma ženskog tria slabašna.
Plesovi (istarski!) ovdje prikazani, praćeni isključivo harmonikom, bez istarskog instrumentarija (sopile, mišnjače, i ostalo), htjeli-ne htjeli vuku na plesove talijanske narodnosti u Istri. Ovdje se trebalo u naslovu bliže odrediti, a ne postupiti po principu “dio za cjelinu”.

Plesni elementi što ih ovdje susrećemo prejednostavni su (“ogoljeni”) da bi plesače postavili pred jače zahvate.

Kao rezultat gornje iznesenog dojam je bio previše općenit – mediteranski (osim kostima), a glavna točka bila je harmonika.

7. KUD “Sv. Juraj” – Draganić
Pozvale su dekle dečke
pjesme i plesovi Turopolja

Tzv. “šetni korak” uz pjesmu što ga normalno nalazimo u mnogim krajevima Sjeverne Hrvatske, ovdje je izveden kako treba. Točkom dominiraju poletne vrtnje, kao i osnovni korak drmeša.

Spretna koreografija u kojoj je teklo sve “glatko”, gdje sve logično slijedi jedno iz drugog, pratila je dinamična glazba s izmjenama tema. Ovdje smo naišli na iskreni plesni zanos koji krasi svaku uspjelu točku.

8. Češka obec – Bjelovar FS “Srdečko”
Posvicenji

Točka u kojoj dominiraju srednje-europski plesovi (valčik i polka), izvedena je mlako i bez snage, pa je i dojam mlak. To ne znači da se u točku ne može ubaciti poneka anegdota, ali ona treba biti integrirana u cjelinu, a da pritom ipak folklorno ples i pjesma prevladavaju.

Upozoravam na jednu kostimografsku nespretnost: od 5 plesačica, 4 su obučene u materijal “kockastog” uzorka (2 crna, 2 plava), a 1 u kostim svjetlo žute boje. Uvijek treba nastojati postići vizualnu skladnost kostima, jer je to također sastavnica točke (jedan trenutak sam pomislio da “žuta” plesačica u točki ima neki poseban zadatak!).

9. FA KUD “Moslavina” – Kutina
Oj, Jabuko crveniko
- pjesme i plesovi Moslavine

Ovdje nema grubljih grešaka koje bi bole oči pa bi ih trebalo navesti, ali niti dometa koje bi trebalo istaknuti. Sve je uglavnom u granicama korektnog, uz brojne dobre vrtnje.

10. FA “Turopolje” – Velika Gorica
Pjesme i plesovi otoka Suska

Ženska pjesma u tzv. istarskoj ljestvici dobra. Muški ples u tancu uz pratnju dva miha također dobar (konačno se noga digla s poda!).
Po ugođaju ovdje je povremeno postignuta zamjetna uvjerljivost izvedbe.
Bilo je simpatično na sceni vidjeti malu djevojčicu u susačkoj nošnji.

11. KUD “Lisinski” – Vinkovci
Bunjevački plesovi

Uvodna pjesma “Kolo igra, tamburica svira” dobra
Kod “kvrcanja” koje je ne samo tipičan element bunjevačkog plesa nego kod dobre izvedbe i vrlo atraktivan, plesači su iz niza mogućih varijacija ovog dosta teškog plesnog elementa izveli jedan dio prilično ga savladavši. Ipak, neki udarci čizmama o pod nešto prejaki (ovdje se treba čuvati svakog pretjerivanja, Bunjevac, dobar plesač, čuva se svake “ruralne” grubosti). Kod plesa rokoko poskoci na kraju ponešto odudaraju od stila plesanja. Malo obuzdati.

Primjedba uz ženski kostim: parovi plesačica u trojkama složeni su po bojama: crveno s crvenim, žuto sa žutim itd., kao da su blizanke, što predstavlja malo nasilje nad realitetom. Kostime treba pomiješati i to djeluje prirodnije.

Nedjelja, 19. listopada 2003. u 11 sati

1. KUD “Petar Preradović – Đurđevac
Stari splitski plesovi

Uvodna mješovita pjesma “Dobar večer dušo moja” otpjevana u dobroj klapskoj maniri.

Plesovi stilski dobro otplesani, što znači s potrebnom dozom elegancije, ukratko kao nekada dobri plesači Splićani na balima ili sada bolje splitsko društvo na pozornici. Koreograf može biti zadovoljan.

2. KUD “Zvir” – Jelenje
Tanac pod feštu
- grobnički tanci i kanti

Točku izvodi velika grupa uz pratnju harmonike i bajsa. Pjesma koju izvodi ženski duo čisto intonirana.
Polkicu u parovima u hvatu po istarsku, neki parovi vrlo dobro izveli. Grupa je u nastupu uspjela postići priličnu autentičnost. Kolovođa autoritativan i uvjerljiv.

3. KUD “Ljudevit Gaj” – Mače
Je li ste nam doma gospodar
- žetveni običaji Mača

Kosci kose bez dovoljno zamaha. Široki pokret kosca kod košnje je estetski fakt (i motiv brojnih likovnih djela): za usporedbu kod žetelica obzirom na uski pokret pri zemlji, taj se pokret manje nameće.

Muška trojka u pljeskanju (udarci šakama) mogla bi biti uvjerljivija. Pokret treba izvesti energičnije sa širim zamahom (naravno ne i presnažno).U parovnom plesu zadnji par u dobroj vrtnji.

Skupni uzvici preglasni (prelaze u nadvikivanje). 
Ukupan dojam dobar s pjesmom koja se gubi na kraju.

4. Češka obec Bjelovar, FS “Srdečko”
Jake je to heske

Mali igrokazi s nešto pjesme i plesa. Dva kovača rade na istom poslu i dok jedan marljivo nabija u nakovanj, drugi “hofira”.

Kovači nabijaje izvode izvan ritma pjesme (ili obratno.

Točka ima malo što zajedničkog s narodnim plesom.

5. FA KUD-a “Moslavina”
Zaspo Janko pod jablanom
pjesme i plesovi Bilogore

Uvodna skupna pjesma dobra; kasnije je došlo do nesklada s tamburaškom pratnjom.

Neki dijelovi plesa (taraban, kozatuš) dobri, kao i vrtnja na kraju.

6. KUD “Sv. Juraj” – Draganić
Ajde cure u kolo
- pjesme i plesovi Draganića

Uvodna ženska pjesma “Ajde cure u kolo” nesigurna. Muška pjesma melodijski čudna (romski utjecaj?).

Vrtnje dobre. Plesači sa šeširima u zraku simpatična ideja. Kraj plesno dobar i vrlo živahan.

Draganić tradicionalno dobro obučen.

7. KUD “Seljačka sloga” – Donja Dubrava
Podravski svati

Uvodna pjesma “Sako leto..” (četiri pjevačice) korektna i prodorna. Mladenka (alt) slabija.

Nižu se već poznati plesovi iz istoimene koreografije dr. Ivančana.

Pjesme kojih ovdje ima dosta, sve su prenapregnuto pjevane. Grla se naprežu do krajnjih granica, da bi se valjda postigao folklorni zvuk, što onda dovodi do “nečistog” pjevanja. Uz nešto tiše pjevanje i pravilan rad s pjevačima, pjevanje bi vjerojatno bilo bolje. Slično je i kod plesanja koje je u skali intenziteta na suprotnoj od mlohavog. Ovo kruto plesanje plesača prenapete muskulature dovodi do čudnog, pa i humornog efekta kod gledatelja.

Ipak voditelj (koreograf) uspio je od plesača drilom dobiti što je htio, što na neki način govori i o sposobnosti grupe.

8. KUD “Lisinski” – Vinkovci
Pjesme i plesovi slavonskog kraja

Niz poznatih slavonskih kola ovdje prikazani u formi potpurija.

Izvođači sigurni u sebe i opušteni, možda malo i podgrijani, pa pjevanje nije uvijek bilo čisto. Ples je bolji, ali i tu se ima dojam prevelike opuštenosti.
Sve uvjerljivo, ali pomalo privatno, kao na zabavi. Iskusna grupa koja bi uz nešto veću disciplinu mogla biti bolja.

9. KUD “Kvadrilja” – Trogir
Plesovi Boke Kotorske  

Muški plesači nisu još usvojili stil plesanja ovog plesa: u vrlo jednostavnom plesnom koraku nemaju potrebnu eleganciju i dostojanstvenost (ceremonijalnost), već su ukrućeni i u svojoj ukrućenosti nezgrapni

Smiješak na licu u prvom plesu nepotreban; tek kasnije ulaskom plesačica ova ceremonijalnost popušta.

10. FA “Turopolje” – Velika Gorica
Mene mama u kolo poslala
- pjesme i plesovi Krapja

Uvodna ženska pjesma (6 pjevačica) zvučala vrlo autentično. Pjesma koja je slijedila u izvedbi cijelog ženskog zbora također dobro otpjevana, nakon prve pjesme bila je suvišna zbog ukupne dužine. Uz pjevanje u Starim splitskim plesovima Đurđevca, najbolje pjevanje na Smotri.

Muški šetni korak dobro izveden. Ples dučec (visok!) izveden je uz zanimljivu instrumentalnu pratnju (plus mali bubanj). Drmeš u parovima po velikom krugu uz lijepo složene nošnje, dojmljiv.

Rijetko postignuta autentičnost izraza.

11. KUD “Veseli Međimurci” – Čakovec
Počelo se protuletje tpirati
- pjesme i plesovi Međimurja

Cijelo vrijeme izvedbe čula se dobra međimurska pjesma, uz nešto manje čujne muške glasove. Ples je bio ujednačen, dovoljno zdušno otplesan da je govorio svojim uvjerljivim jezikom.

Sve iscizelirano, dobro postavljeno i nadasve živahno. Međimurje u pjesmi i plesu pružalo se pred našim očima u svojoj ljepoti.

Zagreb, 2. studeni 2003. godine.

Hanibal Dundović, v.r. 

POVRATAK NA VRH

Vesna Zorić, prof.

            “Seljačka sloga” – Donja Dubrava

Društvo iz Donje Dubrave ponovilo je svoj izvanredan nastup u zavičajnim nošnjama kojima mogu poslužiti kao primjer kako se međimurska nošnja na najbolji način prezentira na sceni – raznovrsno, vrlo uredno i pravilno obučeno. No, koliko su zaista odličnu sliku pružili u prvoj koreografiji, toliko su se loše predstavili u podravskoj koreografiji. Naime, bilo je previše improvizacije u pokušaju rekonstrukcije ženske nošnje Koprivničkog Ivanca. Sasvim je suvišno prišivati šarene vrpce na rukave ženskih oplećaka ili ih ukrasiti neodgovarajućim tkanim ili vezenim ukrasom nastojeći pri tom imitirati nadaleko poznat ivanečki vez. Također je nepotrebno stavljati poculice koje apsolutno ne odgovaraju originalu. Manja grješka bilo bi ostaviti sasvim bijele, neukrašene rukave, i ne stavljati poculice (ionako su glavni akteri svadbenih običaja bili dovoljno istaknuti svojim oglavljima -majka, mladenka). Poznata mi je činjenica da se zbog nedostatka novaca teško dolazi do originala ili dobrih rekonstrukcija narodnih nošnji, ali pitam se da li je u tom slučaju moguće opravdati lošu rekonstrukciju. Možda bi bilo bolje posegnuti za nekom manje zahtjevnom nošnjom s područja Podravine ili pričekati s javnim nastupom dok se ne priskrbi adekvatna nošnja.

“Kvadrilja” - Trogir

            Trogirani su se predstavili u gradskim trogirskim i kotorskim nošnjama. U obje koreografije scenska slika je vrlo dobra. Jednoličnost u ženskoj nošnji razbijena je višebojnim pregačama različitog kroja a bogatijoj slici svakako je doprinjeo nakit oko vrata i na glavi. Jedinu primjedbu i dalje upućujem na splitanje kose u tzv. riblju kost jer koliko god takav način češljanja bio dojmljiv i profesionalno napravljen on nema uporište u tradiciji. Osim toga, zar nije jednostavnije isplesti dvije pletenice od tri prama i omotati ih u vijenac?

            “Ljudevit Gaj” – Mače

            Društvo iz Mača ponovno se predstavilo u odličnom svjetlu. Već je poznata njihova koreografija “žetve” u kojoj se spretno mijenja radna u svečanu nošnju, a sama, inače jednostavna zagorska nošnja predstavljena je u svim svojim različitostima. U drugoj koreografiji izveli su bilogorske plesove u novo rekonstruiranim adekvatnim nošnjama. Jedinu primjedbu upućujem na pojedine neispeglane rubače koje su stvarale dojam neurednosti.

            “Veseli Međimurci” – Čakovec

            Domaćini su u prvom nastupu izveli posavske plesove u odgovarajućim jednoobraznim muškim i ženskim nošnjama. Upitni su jedino crveni rupci vezani na zatiljku koji nisu karakteristični za ovaj tip ženske nošnje. Čini mi se da je razlog njihova stavljanja pokrivanje kratkih kosa kod ponekih plesačica. Preostaje čekati da kosa naraste ili nabaviti odgovarajuće oglavlje. U drugoj, međimurskoj koreografiji predstavili su dvije inačice i muške i ženske nošnje. I ovdje se pojavljuje isti problem – kratke kose ispod poculica. Možda bi poneki zanemarili ovakvu primjedbu, no ako se želi biti što vjerniji tradiciji tada je i način češljanja jednako važan.

            “Petar Preradović” – Đurđevac

            Đurđevčane sam imala prilike gledati na 5. županijskoj smotri folklornih ansambala u Koprivnici s podravskom koreografijom i splitskim plesovima. Presudan razlog zbog kojeg su upućeni na ovogodišnje Susrete bila je izvedba Splitskih plesova koja naravno uključuje i izvanrednu rekonstrukciju splitske gradske muške i ženske nošnje. Tako da sam još jednom uživala u scenskoj slici koju su pružili – otmjenim držanjem i odlično krojenim i sašivenim raznolikim primjerima splitske ženske nošnje. Bravo!

            “Zvir” – Jelenje

            U prvoj, istarskoj koreografiji i muška i ženska nošnja su bile kompletne i dobro obučene. U rekonstrukciji muških hlača posegnulo se za žuticom kao zamjenom za sukno što možda nije najsretnije rješenje ali vjerojatno jedino moguće u nedostatku odgovarajućeg materijala. U drugoj koreografiji, zavičajne nošnje su došle do punog izražaja, posebice kod žena - od karakterističnih frizura do ukrašenih podsuknji i donjeg rublja. Rekonstrukcija zavičajne nošnje tim je vrednija ako je rezultat vlastitog istraživanja i želje za očuvanjem svoje baštine.

            “Sv. Juraj” – Draganić

            KUD “Sv. Juraj” je svojim nastupima obogatio folklornu scenu. I turopoljskom i zavičajnom koreografijom može poslužiti kao primjer kako se scenski prezentira narodna nošnja. Svaki od mnogobrojnih članova ovog društva bio je besprijekorno obučen – uredan, kompletan, sukladnih dijelova i “zna nositi” nošnju. Čestitam voditelju koji je donio na scenu cijeli dijapazon mlađih i starijih inačica nošnje, odličnih rekonstrukcija i znalački postavljenih suodnosa na sceni. Bravo!

            “Srdečko” – Bjelovar

            Češka manjina iz Bjelovara izvela je dio svojih običaja vezanih uz završetak jesenjih radova i svakodnevice. Viđene nošnje vjerojatno su stilizirane prema predlošcima i zasigurno odgovaraju ranijim primjercima.

            “Moslavina” – Kutina

            Kutinjani su oduševili kompletnošću, različitošću i bogatstvom tkanih i vezenih ukrasa ženske zavičajne nošnje. Svi dijelovi međusobno su usklađeni, dobro i pravilno obučeni. Bilo ih je užitak gledati. Također su kvalitetan nastup imali i u jednostavnim bilogorskim nošnjama ali raznovrsnog oglavlja i ponekih dijelova.

            “Turopolje” – Velika Gorica

            Velikogoričani su također oduševili kostimnom slikom u obje koreografije – Susak i Krapje. Svaka je na svoj način dala maksimum u prezentaciji odabranih nošnji. Pozornica je bila preplavljena bojama, različitim tehnikama ukrasa, bogatim nakitom, tradicijskim oglavljima i frizurama. Uz sve ovo, nošnje su bile međusobno usklađenih dijelova i scenski likovno odlično postavljene. Također je užitak i za svaku pohvalu vidjeti tako veliki broj članova mladih članova u jednom društvu. Bravo!

            “Lisinski” - Vinkovci

            Nažalost, Vinkovčani se nisu predstavili u najboljem svjetlu. Bunjevačke ženske nošnje djelovale su preskromno a k tome i nemarno obučene. Čini mi se da je pri samoj rekonstrukciji nošnji odabran premekani materijal koji samim time zahtijeva i više podsuknji negoli ih je bilo. Osim toga, suknje nisu ravnomjerno nabrane tako da su ponegdje preguste čime se dobivaju neravni rubovi, a poneke su pak prekratke (posebice žute).Nedostatak dukata također je osiromašio konačnu sliku bunjevačke nošnje. U koreografiji pod nazivom Slavonski kraj podrazumijevalo se vjerojatno šire područje Slavonije pa je tako i u muškoj i ženskoj nošnji bilo različitih varijanti. Kakve će nošnje biti predstavljene zavisi od voditelja, no Vinkovčanima bi ipak trebalo više ambicioznosti u predstavljanju zavičajne baštine.

                                                     Vesna Zorić. prof.

POVRATAK NA VRH

Mihael Ferić
35 000 SLAVONSKI BROD
Petra Krešimira br. 6
Tel. 035/446 620, mob. 091/518 1806

I. OPĆI OSVRT

Na 10. Susretima hrvatskih folklornih ansambala sudjelovao je velik broj plesača, pjevača i svirača iz jedanaest folklornih ansambala kojima je temeljno programsko opredjeljenje koreografirani folklor.

Od jedanaest prijavljenih i programskoj knjižici najavljenih, na Susretima su nastupili folklorni ansambli iz Đurđevca, Jelenja, Mača, Bjelovara, Donje Dubrave, Kutine, Draganića, Vinkovaca, Trogi­ra, Velike Gorice i Čakovca, dok je ansambl iz Slavonskog Broda ot­kazao svoje sudjelovanje.

Valjalo bi znati razloge zbog kojih nema ansambala iz velikih i većih gradova (Zagreba, Rijeke, Splita, Osijeka, Zadra, Dubrovnika, Varaždina, Pule...)? Pogotovo stoga, što mnogi od njih visoko kotiraju i rado odlaze na slične manifestacije u inozemstvo!

            Program je izveden u dvije priredbe i dva dana, a bio je zanimljiv i raznovrstan, pripremljen i navježban.

Naravno, osim ponekih rijetkih izuzetaka!

U ansamblima su bili odrasli plesači, pjevači i svirači zrele dobi, a broj djece ili onih starije dobi bio je u odnosu na prošlu godinu i slične manifestacije, skoro zanemariv.

Premda se glazbi kao sastavnici ove složene umjetnosti (folklo­ra) pridaje više važnosti, još uvijek ples i glazba nemaju isti tret­man. Ples je dominirajući segment, scenski izgled također, a glazba je kod dobrog dijela ansambala marginalizirana.

Tvrdnju je lako argumentirati!

U programskoj su knjižici navedeni autori koreografija, ali ne i glazbenih obrada. Jedni su istaknuti i imenovani, drugi nisu!

Samo su kod nekih ansambala u tekstualnom opisu njihovih aktiv­nosti i predstavljanju spomenuti voditelji glazbenih sastava, a kod većine ni to!

Neki su obrađivači usmeno spomenuti na priredbama prije nastupa u najavi programa. Istu sam primjedbu isticao i ranijih godina, ali izgleda uzalud!

Treba definirati ulogu i zadatke voditelja i autora obrade.

Voditelj može biti autor obrade, ali i ne mora. Jedna je stvar glazbena obrada, a druga izvedba, odnosno interpretacija. Može biti izvrsna obrada i loša izvedba, kao i obrnuto.

Dok se kod plesa elementarni plesni korak, oblik kola (otvo­reno, zatvoreno, zmijoliko), način plesanja (u parovima, trojkama, četvorkama...), kretanje plesača, ponegdje pjevača i svirača, reži­ra i koreografira, obrada glazbe svodi se na izvođenje melodije pje­vanjem, sviranjem, jednim i drugim, i dodavanjem pratnje u vokalima ili glazbalima. I to je uglavnom sve!

U većini tih obrada nema autorske intervencije, niti obrađivačke kreacije, pa se glazbene obrade svode na puko redanje i ponavlja­nje melodijskih tema i njihove pratnje, po diktatu koreografije.

Kod svirača prevladavaju tamburaški sastavi koje vode jedan ili dva prima, a ostali su u funkciji pratnje ili udvajanja primaških dio­nica. Premalo se, ili uopće ne koriste bračevi u vodećoj ulozi, a tonski registri i boje ostalih tambura premalo se koriste i služe isključivo pratnji.

Uz tamburaške sastave svirali su jedan mandolinistički, jedan kom­binirani sastav, violine uz tambure, harmonika triestinka, duo svira­ča miha, samica i mali bubanj. Gajde (dude) nismo čuli.

Nedovoljno se koriste tonalitetne promjene (modulacije), a ako ih ima one su šablonizirane na uobičajenu shemu tonika-dominanta, tonika -subdominanta.

Kod pjevača nema većih intonativnih problema, ako se izuzmu pojedi­načni primjeri upitne intonacije u visini nastale zbog nepodesnog iz­bora tonaliteta u kojem su pjevali. Pjevači su izvježbani, ali im je nedostajalo kreativnosti u interpretaciji, pa je dobar dio pjevača "školski" odradio svoj zadatak.

Impostacija glasa prirodna, bez unificiranog i karikiranog opo­našanja narodnih pjevača koje smo ranije slušali, a koje i danas mo­žemo čuti kod takvih ansambala.

Ansambli se sve više okreću i svoj program temelje na obrada­ma zavičajne baštine, njegove okolice,  pripadajućeg folklornog podru­čja i plesne zone, odnosno regije.

Oponašanih i plagiranih autorskih uradaka,  stavljanja u pro­gram prečesto izvedenih i "izraubanih“ koreografija sve je manje. Bilo ih je i ovdje, ali u podnošljivo manjem omjeru.

Usmjerenje na folklornu baštinu zavičaja je pravi put koji treba podržati iz mnogo razloga! Fundus je gotovo neiscrpan, a mnoga područja nisu istražena niti obrađena za scensku izvedbu.

S estradne pozornice u folklornu glazbu ulaze sve više neki utjecaji koji nisu poželjni. O njima više i konkretnije u analizi poje­dinačnih programa.

Kamen svih spoticanja na ovakvim manifestacijama jest tonsko oz­vučenje i tonska režija. Tako je bilo i sada!

Nije pravedno svu krivicu svaliti na tonskog režisera (tonmajstora), jer je u igri i mnogo drugih čimbenika. Istina, emisija tona nije ni savršena, ni bezgrešna.

Mnogi se izvođači ne znaju postaviti pred mikrofone i pravilno ih koristiti. Svirači imaju fiksne mikrofone, a ostali širokopojasne. Sviračima je emitiran predimenzionirani zvuk, a pjevačima na sceni utišani. Ponegdje su nevažni zvučni detalji istaknuti više no što treba.

Nabrojiti bi se moglo još štošta!

Drugi je dan zvučna tehnika funkcionirala bolje nego prvi dan. Ako već treba, a treba, ozvučiti neakustične prostore poput ovo­ga, onda je rješenje da se cijeli prostor pokrije širokopojasnim mi­krofonima koji će sve staviti u istu situaciju.

U akustičnim prostorima treba se kloniti ozvučenja. Organizacija je uzorno provedena, vođenje i režija priredbe isto tako. Priredbe je pratilo brojno gledateljstvo i znalački reagi­ralo na svaku uspjelu izvedbu.

II. POJEDINAČNI OSVRT NA GLAZBENI PROGRAM

FOLKLORNI ANSAMBL TUROPOLJE, VELIKA GORICA

Visoku izvođačku razinu, pjevačko i sviračko umijeće gotovo profesionalnih dometa, Folklorni ansambl Turopolje potvrdio je i na ovim susretima.

Brojni plesači, pjevači i svirači plijene skladnim izgledom, uvjerljivim scenskim nastupom, a autori plesnih i glazbenih obrada znalačkim izborom i obradom programa, te majstorskom gradacijom iz­vedbi, u kojima nema oscilacija ni padova od početka do efektnog završetka.

U kratkoj i skladnoj koreografiji Pjesme i plesovi otoka Suska slušali smo dva vrsna svirača miha i krasno dvoglasno pjevanje sa ujednačenim unisonim  završetkom. Intonativno čisto i interpretacijski uzorno.

U drugoj koreografiji pjesama i plesova gornje Posavine iz se­la Krapje, pod naslovom Mene mama u kolo poslala, ansambl je sjajno predstavio sve svoje izvođačke potencijale, pogotovo glazbene.

Arhaično pučko pjevanje, osebujne melodike i tipičnih pratećih glasova sa završetkom na istom tonu, uzorno je ispjevala manja ženska skupina.

Veliki pjevački ženski zbor vođen pouzdanom počimaljom, us si­gurnu i ujednačenu pratnju, zvučao je impresivno i ostvario skladnu interpretaciju u svakom detalju.

Kako treba obrađivati glazbu za koreografirani folklor dobro smo vidjeli na ovom primjeru.

Nakon zvukovnog kontrasta po jačini i impostaciji tona između manje skupine pjevačica i većeg ženskog zbora, slijedila je domonstracija svirke vrsnog svirača tambure samice dugog vrata i altovskog tona, isprepletena dobrim skupnim pjevanjem. Postepenim uključivanjem ostalih instrumentalnih glazbenika izvedba je imala dramaturški rast u zvuku, scenskoj slici i ukupnom dojmu.

Vidjeli smo i čuli glavna glazbala na kojima se sviralo u tom tom kraju i njegovom okruženju: tamburu samicu, violinu, mali bubanj, te tambure na kojima je svirao vrstan sastav tamburaša (gotovo orkestar) perfektno uvježban.

Upotrebom raznih rodova glazbala (trzalački, gudalački, udaraljke) obrađivač se poigravao tonskim bojama i njihovim kombinacijama, o če­mu mnogi niti ne razmišljaju.

Posebne pohvale autorima što su se latili malo poznate i ne tako česte izvođene narodne glazbe i plesova,  pogotovo  iz lokaliteta  blizu svoga zavičajnog okružja.

Dakako, i izvođačima, koji su uz temeljito uvježban program donijeli i mnogo emocija i  iskrenog uživanja u pjesmi, svirci i plesu.

Njihov je  i jedan i drugi nastup bio rapsodija boja, zvuka i pokreta.

           Jedan od najboljih, ako ne i najbolji ansambl 10.Susreta.

KUD SVETI JURAJ,  DRAGANIĆ

Brojčano veliki ansambl, perfektno izvježban, znalački i stru­čno vođen. Raspoloživi scenski prostor maksimalno koriste poput isku­snih  profesionalaca.

U prvom su nastupu izvodili pjesme i plesove Turopolja u pravom tempu, skladnoj pjesmi i ujednačenoj tamburaškoj pratnji pod vod­stvom vrlo dobrog dua violina.

U drugoj su koreografiji predstavili pjesme i plesove Draganića u obradi Mojmira Golemca.

Za vrlo dobar ženski zbor, krasna izgleda, trebalo bi razmisli­ti o izboru podesnijeg tonaliteta, jer se u dijelu melodije kola uz svirku i pjevanje osjetio napor u visini kod vodećeg glasa na grani­ci čiste intonacije.

Instrumentalni sastav vođen dobrim gudačima stvorio je pravi ve­seli ugođaj za pjesmu i ples. Uspjelom općem dojmu znatno su  doprinije­li osmišljeni glazbeni aranžmani.

Vrhunsko plesno, pjevačko i sviračko umijeće demonstrirali su u sjajnoj izvedbi kola, a naročito je dojmljiva bila bitonalna izvedba u kojoj svirači sviraju u jednom tonalitetu, a izvrsna solistica nariče u drugom. To je bila i kulminacija ovog uspjelog nastupa.

Da u manjim mjestima mogu uspješno djelovati i opstati ovako dobri ansambli,  zorno potvrđuje upravo ovaj iz Draganića.

Pod uvjetom da imaju umjetničko vodstvo ovog kalibra, ansambl ko­ji ih bezpogovorno slijedi, a vjerojatno i podršku lokalne sredine.

Vrijedna je hvale dosljedna orijentacija ka lokalnom reper­toaru što se dobro vidjelo na primjeru ove koreografije.

Da bi se došlo do ovakvih scenskih uprizorenja, plesnih i glaz­benih obrada, treba najprije strpljivo prikupljati i istraživati zavi­čajnu baštinu, obrađivati i revitalizirati onako kako to radi ovaj ansambl i njegovo umjetničko vodstvo.

Uz Folklorni ansambl Turopolje, KUD Sveti Juraj iz Draganića prikazao je na ovim Susretima najviše u svim segmentima kompleksne folklorne umjetnosti.

KUD ZVIR,  JELENJE

Ugodno iznenađenje ovih Susreta bio je veoma uspjeli program debitirajućeg folklornog ansambla iz KUD-a Zvir,  Jelenje.

Budući da im  je ovo prvi nastup na ovoj manifestaciji osjeti­la se mala trema na početku,  a nestajala je tijekom izvedbe.

U oba su se nastupa opredijelili za folklor zavičaja i njegova istarsko-kvarnerskog okruženja i nisu pogriješili. Naprotiv, bio je to pun pogodakl

U programskoj knjižici Susreta napisali su da "prije svega nje­guju domaći folklorni ples i glazbu i sustavno rade na oživljavanju starih grobničkih običaja."

U dvije koreografije pod naslovom Istarski plesovi i Tanac pod feštu potvrdili su ispravnost svoje programske koncepcije.

Svi su izvođači u zrelim, najboljim godinama, pa ih je osim skla­dnog izgleda resilo krasno i dojmljivo pjevanje, s mnogo emocija, čistog tona i suzvučja, te pravog pučkog stila. Kako se mogu dobro postaviti i obraditi vokalne role, upadljivo slične tonske građe, zorno svjedoče  upravo ove obrade.

U prvoj smo izvedbi (Istarski plesovi) slušali vrlo dobar ženski trio u kojem je iznad reskog vodećeg glasa lijepo zvučao prateći glas u falsetu ili na granici falseta, znalački oblikovan i otpjevan.

U drugoj je koreografiji spretno uklopljen ženski duet lijepog glasa, i mješoviti zbor s pouzdanom solisticom i vjernom imitacijom pravog pučkog pjevanja.

Pjevanje  "na tanko i debelo"  interpretirano je  bez  pogovora.

Instrumentalnu pratnju plesovima davali su vješti svirači na dijatonskoj harmonici ("armonika trieštinka"), i svirač na "bajsu", odnosno tamburaškom basu na kojem svirač svira kao na kontrabasu "čupanjem" žica, a ne otkucajima "od sebe".

Spretno su kombinirane izmjene vokalnih i instrumentalnih izvedbi, te pjesama i plesova. Grobnički tanci i kanti u koreografiji Tanci pod feštu imali su efektan plesni završetak u "tancu po hrvatski" čiju su  instrumentalnu temu u ove krajeve vjerojatno donijeli sezonski radnici iz panonskih folklornih prostora.

Uz uvjet da ovako nastavi dalje, pred ovim je ansamblom lije­pa budućnost.

KUD LJUDEVIT GAJ,  MAČE

U prvom su nastupu izveli pjesme i plesove Bilogore u koreo­grafiji Gordane Matunci, a u drugom žetvene običaje svoga mjesta Jeste li nam doma gospodar u koreografiji Ančice Kroflin.

Prvu je izvedbu i scensku sliku upropastio jedan nemarni svi­rač koji je među kostimiranim plesačima i sviračima jedini bio u ci­vilnom odijelu. Nedopustivo za bilo kakav javni nastup, a pogotovo ova­kav na manifestaciji državne razine.

Pjesma korektna, a intonacija podešena pjevačima. Svirka dobra uvježbana, glazbala ugođena, a svirači uigrani.

Dobro je osmišljen glazbeni program u drugoj koreografiji gdje su izmjene dueta, ženskog i mješovitog zbora, pjesme bez pratnje i s pratnjom, te svirka bez pjevanja stvarale tonske kontraste u jačini, boji tona i tonalitetnoj izmjeni.

Čisto je i dobro pjevao djevojački duet, ženski zbor zrelih gla­sova sigurno je vodila počimalja lijepa glasa, a dobro je zvučao i mu­ški dio zbora s potenciranom tenorskom dionicom u pratnji melodije.

U nekim je zborskim interpretacijama zazvučao pravi obredni ton, ču­li smo nekoliko starinskih napjeva s interesantnim kretanjem pratećih glasova kombiniranim na mahove ujednačenim jednoglasjem.

Dobar primaš sigurno je vodio tamburaški sastav, a dostojnu je pratnju imao u drugoj bisernici, braču, bugariji i tamburaškom basu.

Dobra je svirka došla do izražaja u drmešu (inačica Bistranjskog drmeša ili njihova?),  stvorila je  pravi ugođaj i nosila plesače.

Da nastup nakon raskalašenog kola može imati dobar završetak u polaganoj, smirenoj i dobro izvedenoj obrednoj pučkoj pjesmi u mje­šovitom zboru, vidjeli smo na ovom uzoru. I opet se vidjelo da se ovakvi ansambli najbolje snalaze u svom lokalnom repertoaru koji im najbolje leži.

KUD Ljudevit Gaj iz Mača bio je među boljima.

KUD SELJAČKA SLOGA, DONJA DUBRAVA

U prvoj koreografiji Vu Dubravi pripečenje novo uspješno su izveli pjesme i plesove Međimurja, a u drugoj pod nazivom Podravski svati svatovske pjesme i plesove iz Podravine.

Sve pjevačke dionice u solu, duetu, ženskom, muškom i mješovi­tom zboru pjevane su čisto u intonaciji i doživljeno interpretirane. Bio je to rijedak primjer da su muški glasovi u muškom i mješovitom sastavu intonacijski dobro postavljeni i sočno zvučali.

Kultne narodne pjesme Međimurje kak si lepo zeleno i Preko Dra­ve grmljavica ispjevane su lijepim glasovima, s vidljivo izraženim radosnim emocijama i svim stilskim odlikama.

Iako su teme povećeg tonskog opsega, zvučale su čisto, lijepo i ujednačeno u visini i dubini. Na mahove je bilo forsiranog  i pretjeranog glasnog pjevanja (Lepa Anka kolo vodi) na granici vike.

Tamburaški sastav je u sviračko tehničkom pogledu dobar i uigran, no potkrale su im se neke nelogičnosti kod postave sastava na sceni, te u tretmanu plesnih tema u vodećoj dionici.

Svirači su na sceni veoma čudno postavljeni i izmiješani. Bisernice su izmiješane s bračevima, svirači su usmjereni prema svakom mikrofonu stojeći uokrug, a leđima okrenuti prema primašu koji ravna svir­kom, prema dijelu sastava, plesačima i gledalištu. Kao da su na tonskom snimanju, a ne scenskom nastupu.

Sastav se u pravilu postavlja tako da se svi međusobno čuju i vi­de, da mogu komunicirati pogledom, mimikom i neprimjetnim pokretima, da imaju pregled zbivanja na pozornici i vizuelni kontakt s pjevačima i plesačima.

Ovdje nije bilo tako! Zašto? Pretpostavljam da je to utjecaj estradnih tamburaša koji se tako najčešće postavljaju, a oni poma­lo postaju uzor i folklornim sastavima.

Da u toj tvrdnji ima istine svjedoči još jedna opaska.

Dok je u prvom nastupu pouzdani i dobar primaš sigurno vodio sastav, u drugom je težio sviračkim egzibicijama i varijacijama ple­sne teme, te pretjeranim pasažima. To se naročito čulo u Podravskom drmešu i Moldovanu gdje se plesna melodija gubila u kompliciranim pre­inakama i pretjeranom ornamentiranju. A tako upravo sviraju estrad­ne primaške zvijezde.

KUD KVADRILJA,  TROGIR

Na prvoj priredbi mandolinski sastav nije bio dobro ugođen (uštiman), a bilo je i sitnih sviračko-tehničkih nepreciznosti. Dosta su dobro ovladali tehnikom trzanja pa su duži tremolo tonovi dobro zvu­čali, dok je kod otkucavanja kratkih tonova bilo ponekih sviračkih neusklađenosti. To se odnosi na otkucavanje osminki u šestosminskoj mjeri, koje jedni svirači otkucavaju prema dolje, a drugi naizmjenično dolje-gore.

Iz više se razloga treba opredijeliti samo za jedno rješenje kod svih svirača, jer se tako postupa i na drugim glazbalima kod edu­ciranih glazbenika.

U čestim izmjenama mjere i tempa u Trogirskoj kvadrilji svirači su bili veoma sigurni, kao i u pravom tempu izvedbe.

Drugi dan su glazbala bila dobro ugođena.

I ovdje su poneki svirači bili okrenuti leđima prema gledalištu i plesačima  na pozornici.

Ansambl je sastavljen od djevojaka i mladića podjednaka uzrasta pa su djelovali dopadljivo i elegantno.

KUD LISINSKI, VINKOVCI

Veoma dobar tamburaški sastav, superiorno bolji od ostalih. U sastavu su dva primaša, tri A-basprimaša, te precizna i pouz­dana tamburaška pratnja.

Dva primaša u posljednje vrijeme ne susrećemo često kod folklor­nih svirača, jer oponašajući estradne uzore sviraju kao i oni s jednim.

Svirka s dva primaša ističe melodiju i prateći glas iznad har­monijske i ritmičke pratnje, a upravo narodna glazba počiva na lako uočljivom i istaknutom dvoglasju, koje se s dva prima najbolje ostvari.

Umjesto tri A-brača bolje bi bilo imati u sastavu E-brač, zbog tonske dubine i tamnije boje koja upotpunjuje zvuk sastava.

Vrsna svirka i uigranost svirača došla je do izražaja u čestim i efektnim modulacijama u plesu Tandrčak i vrlo dobro odsviranim kolom Logovac.

Umjesto melodijskih i ritmičkih varijacija plesnih bunjevačkih tema, bilo bi uputno melodiju plesa ukrašavati na način bačkih tambu­raša koji su po takvom sviranju jedinstveni i poznati.

Za takvu interpretaciju svirači ovog sastava nemaju nikakvih prepreka.

Pjevanje je intonativno čisto i uvježbano.

Napadno akcentiranje prvog sloga strofe u slavonskim plesovima je neprirodno, a provodi se kroz sve kolske napjeve bez razloga. Pjevači podijeljeni na ženski i muški zbor (Povraćanac) zvuče optimalno jer pjevaju u tonalitetu koji im najbolje odgovara.

Kolski je napjev u drmešu izvođen u istom tempu kao i kolo, a on je dvostruko sporiji i pjeva se na lagani šetani korak.

Na taj sam propust upozorio na prošlim Susretima, no on se eto ponovio.

KUD VESELI MEĐIMURCI, ČAKOVEC

Mladi tamburaški sastav koji čine dječaci i jedan odrasli svi­rač, korektno je pratio pjevače i plesače u pjesmama i plesovima Posavine, a samo je na mahove bilo malog ritamskog razlaza s tamburaškom pratnjom (Posavski drmeš, Kiša pada...).

Jedan primaš počinje trzanje odozdo, umjesto odozgo. Kod učestalih ponavljanja instrumentalnih izvedbi jedne teme treba mijenjati tonalitet (modulacija), jer previše ponavljanja do­vodi do zamora, monotonije i pada dojma.

Vokalne dionice posavskih pjesama i plesova treba obraditi ba­rem u dvoglasju, a ne pjevati ih "u glas" (jednoglasno).

Daleko je bolja obrada i interpretacija pjesama i pleso­va Međimurja u koreografiji Počelo se protuletje tpirati. Dakako, i  izvedba.

Tamburaški je sastav svirao bolje, a izvedba dojmljivija u mnogim detaljima.

Mješoviti zbor je dosta zvučan, intonativno čist, s dobro oda­branim tonalitetima u kojima su svi glasovi skladno zvučali, naroči­to u unisonu.

FA  KUD MOSLAVINA, KUTINA

Ovaj je ansambl za svoj program odabrao pjesme i plesove glazbeno-folklornog područja Bilogore i Moslavine, odnosno regije kojoj pripada i gdje djeluje.

U koreografiji Oj, jabuko crveniko, inače dobri ženski zbor imao je u visini intonativnih problema, pa je na mahove bilo pjevanja s naporom na granici čistog zvučanja.

Tamburaški sastav je uigran i uvježban, no skromnih sviračkih mogućnosti. Nesrazmjeran odnos ženskih i muških (ženskih više nego dvostruko), kao i pjevanje muških u tonalitetu ženskih nije dobro rješenje, pa su muški glasovi gotovo nečujni.

Tek je u jednoj temi (Tri jabuke i dunje) malobrojna skupina muških pjevača imala podesniju intonaciju i puno bolje zvučala.

U drugoj je izvedbi bilo udvajanja vodeće melodije u mješovi­tom zboru. Dobro je uvježban i izveden ritam plesnih koraka u nijemom kolu.

ČEŠKA OBEC, FS BJELOVAR

Uz glazbenu pratnju kombiniranog i solidnog instrumentalnog sastava (harmonika, violina, klarinet, bugarija i kontrabas) i pot­poru ženskog zbora plesali su svoje nacionalne plesove u dvije ko­reografije: Posvicenji i Jake to heske.

Među dobrim instrumentalnim glazbenicima odskaču harmonikaš i klarinetist. Ženski je zbor dobro pjevao, no trebalo je tekst pjesme naučiti napamet, a ne čitati s papira.

U drugom se nastupu sviračima pridružila ritamska pratnja udar­cima čekića i nakovnja i metalnih šipaka, što je osvježilo izvedbu.

Dobro je došao komentar sadržaja programa na češkom i hrvatskom jeziku koji je je prije izvedbe pročitala jedna članica ansambla.

Program je bio vremenski dobro odmjeren (kratak) i izvježban.

KUD PETAR PRERADOVIĆ,  ĐURĐEVAC

Dobar i muzikalan violinist sigurno je vodio solidan tambura­ški sastav u izvedbi pjesama i plesova Podravine i koreografiji Na kraj sela kolo igra.

Pjevanje u ženskom, muškom i mješovitom zboru čisto i sklad­no, ansambl uvježban, a intonacija dobro podešena izvođačkim mogu­ćnostima svih glasova. Dobro su napravljeni i aranžmani, no izvođa­či su na mjestima ubrzavali tempo što je otežavalo razgovijetan izgovor teksta.

Drugi je nastup započeo klapskom pjesmom, vjerojatno kao ugo­đaj u lokalitet iz kojeg potječe glazba i ples koreografije.

Nije to loše rješenje, no pitanje je, da li ta pjesma spada u naslov i sadržaj autorove koreografije?

I ovdje je očit utjecaj estrade (klapskog suvremenog pjevanja), a solistica koja vodi inače lijepo pjevanje jednom rukom dirigira što nije uobičajeno kod folklornih pjevača. Jednu su strofu pjevali s tekstom, a drugu izveli kao vokalizu, što je opet svojstveno zabavnoj a ne folklornoj glazbi.

U mješovitoj postavi nema tenora, ili se oni slabo čuju? Svirka u tamburaškom sastavu s mandolinom u vodećem glasu korektna, uz primjedbu da je basov ton bio prejak, gotovo nepodnošljiv.

Mandolinist sviračko tehnički vrlo dobar, no pomakom desne ruke prema vratu mandoline izbjegao bi metalni zvuk, a dobio mekši i sup­tilniji ton svojstven ovoj gracioznoj glazbi.

U Slavonskom Brodu, 25. listopada 2003.

 Član stručnog povjerenstva: Mihael Ferić

POVRATAK NA VRH